Kulinarstvo Opšte Raspevana kuvarica

Cepljanka recept otrgnut od zaborava

Cepljanka je jedan od onih recepata koji su nepravedno zapostavljeni.

Dosta se spremao na jugu Srbije posebno u Nišu. I kako to obično biva kod mojih recepata i ovaj ima jako zanimljivu priču.

Poreklo recepta nije utvrđeno. Ono što se zasigurno zna je da ga je izvesna Mara Arbutina donela sa sobom iz Banije početkom 19.veka kada se udala za Milutina Savinog iz okoline Niša. Imali su oni samo jednu ćerku Stojanku koju su udali za sina kovača Živorada iz istog sela. E ta Stojanka zaslužna je za širenje ovog recepta. Kako to? Pa…

Stojankin muž je bio takođe kovač. I to jako nadaren, čak su i iz Bugarske dolazili kod njega po sekire i motike. I jednom prilikom dok je bio u radionici naiđu neki Bugari i ubiju ga. Tako je Stojanka ostala udovica sa sinom od 11 godina i ćerkom od 7. Prodala je kovačnicu da bi bukvalno prehranila decu jer zemlje nisu imali. Samo okućnica za baštu. Kao što to biva deca su sa njom išla u nadnicu jer u to doba to je bilo sasvim normalno. Ako su išla u školu posle škole obavezno u nadnicu.
Tada u to vreme mnogi recepti zasnivali su se na kuvanom čorbastom jelu i hleb je bio uglavnom od kukuruznog brašna. Kod običnijeg sveta. Ko je imao mogućnosti da ima pšenicu uglavnom je bio ili imućniji ili je od nekog dobijao. E sad predpostavlja se da je Stojanka od familije dobijala pšenicu.

Često je Stojanka pravila Cepljanku. Iznese u dvorište da deca jedu jer se spremala od jula pa do novembra. I jednom prilikom kada je spremila priđe deci neki čovek koji se baš vraćao iz seoske kafane, onako pripit i gladan i ponudi za ono vreme fin novac. Da mu daju celu tepsiju Cepljanke. Jer Cepljanka je mamila ne samo izgledom nego i mirisom, onako vruća. Ispostavilo se kasnije da je taj čovek kafedžija iz Niša.
Posle dva dana vratio se sa predlogom da Stojanka pravi Cepljanku za njegove goste koji kada su pijani uvek su i gladni a on nema vremena kad da sprema. Išla je ona pešice do Niša i nosila Cepljanke koje su se prodavale u kafani. Jednom prilikom kada se razbolela, poslala je sina da odnese. Dečko je tada imao 13 godina i nije mu bio problem da sam ode u Niš. Jer od toga su živeli. Drugačija su tada vremena bila. Deca su znala da preuzmu odgovornost kada je trebalo. Ali se dosetio nečeg. Zašto ne bi stavljao Cepljanku u papirnati fišek i tako prodavao umesto što nosi tepsiju. Krišom da majka ne vidi upakovao je fišeke sa Cepljankom i krenuo za Niš. Usput je svratio do nekoliko kafana i prodao Cepljanku za mnogo više novca. Majka je primetila da uvek ima više novca nego što je gazda kafane inače plaćao. Tada je sin sve priznao.

Tako je krenula prodaja Cepljanke u fišeku. I kupovali su je po kafanama gde nije bilo hrane. Tražili su gosti kafana i nešto slatko pa je po nekoj priči Stojanka jedno vreme spremala i slatko testo. Pred početak balkanskih ratova umrla je Stojanka. Ali je ostavila recept. Devojka koju je oženio Stojankin sin dala je recept svojoj sestri koja ga je svuda raširila po Nišu pa nije imalo smisla više praviti. Pokušali su još malo da prave ali svako je od kuće donosio fišek Cepljanke. I onda su prestali ali se zadržao recept sa pričom. I sve do skoro recept se nije takoreći ni pravio. Ja sam ga slučajno pronašla u gomili mojih starih recepata od bake. I setila sam se priče koju je čak i Midžinica prepričavala u svojim člancima između dva rata. A Cepljanka se vrlo lako sprema. To je znate onaj od onih recepata koji se sprema odokativno. Ja sam jednostavno spremajući došla do neke mere koja je sasvim zadovoljavajuća za one koji vole da imaju tačne mere.

Kockicu kvasca izmrviti pa staviti kašiku šećera preko. Dodati 2dl mlake vode. Kvasac da klasično uskisne. U vanglu stavite 500gr brašna, 2 kašičice soli, kašičicu praška za pecivo, kašiku vršnu omekšale masti, pola čaše jogurta, jedno jaje, 2 iseckane sveže paprike, jedan paradajz isečen na sitne kocke i jednu veliju tvrdog prevrelog sira. Sve se sjedini pa se polako dodaje topla voda. Dodajete uz konstantno mešanje dok ne dobijete žitku masu kao za uštipke.

Onda testo pospite odozgo jednom kašikom oštrog brašna, prekrijte krpom i ostavite da naraste, da se samo duplira. To je otprilike jedno dvadesetak minuta. Onda se varjačom ponovo promeša, opet pospe jednom kašikom oštrog brašna. Pusti se da još jednom naraste da se duplira. Testo vaditi nekom velikom kašikom jer bi trebalo da bude veličina tiganja, kao palačinka recimo. I da ne bude previše debelo jer će da naraste. Prži se na vreloj masti.

Tako isprženo testo se bukvano iscepka na manje komade i stavi u jedan veći sud ili na tanjir gde se svi služe. I da znate uopšte nije mnogo masno a ako baš želite da ne upije masnoću u testo dodajte kašiku rakije. Alkohol će da ispari i testo neće da upije masnoću tokom prženja… A naravno možete je servirati i u fišek kao nekada. I jedna mala napomena. Po originalnom receptu ide ovčije kiselo mleko i ovčiji sir. Ja sam stavila klasično kravlje. Vi možete po volji. Ako kojim slučajem želite da spremite slatku verziju Cepljanke, pronašla sam u Midžinicinom kuvaru sličnu varijantu. Predpostavljam da je htela da isprobava recept zbog priče. U njenoj verziji je sve isto samo je dodala šećera više u testo i nije stavila papriku. Ja sam isprobavajući recept stavila umesto jedne kašike šećera tri kašike šećera i jednu samo kašičicu soli. Stavila sam mladi sir, paradajz i umesto paprika stavila šljive. Sve je isto narastalo jedino sam malo stavila manje tečnosti jer su šljive dosta softane kao i paradajz pa bude ređe testo. Isto se prži i vrelo se valja u prah šećer. Odlična je i jedna i druga varijanta. I ovde možete potopiti šljive malo u rum. Ili ako želite možete dodati vanilu. Vrlo je zanimljivo za neke žurkice gde ćete onako iscepkano staviti na sto. I slanu i slatku varijantu. Pa prijatno dragi moji.

Autor: Jovanka Jevtić
Carstvo raspevane kuvarice

Reklame

apartmani Zlatar

Reklame