Istorija Opšte Zlatibor

Istorijat skijanja na Zlatiboru

10953239_857286387664836_684151723374066752_n
Sigurno ste barem jednom kolima ili autobusom prošli kroz Zlatibor, a mnogi od vas na ovu planinu redovno dolaze.

Neki dolaze na proleće ili leti i uživaju u prirodnim lepotama ove planine kada se priroda probudi, a sneg otopi, a neki dolaze da bi uživali u snežnim radostima. Da li znate barem nešto o nazivu ove planine i kako je dobila naziv baš Zlatibor?

Planina Zlatibor se smatra vazdušnom banjom, a smeštena je u jugozapadnoj Srbiji između reka Uvac, Rzav, Đetina i Sušica. Poseduje prosečnu visinu od 1000 metara, obrasla je raznolikom vegetacijom, a naročito zlatnim borovima, jelama i smrekama. Poznati vrhovi su Tornik sa 1497 metara, Murtenica sa 1480 metara, Čigota sa 1422 metra i Viogor koji poseduje visinu od 1281 metar.

Malo je poznato da su nekada ovu planinu nazivali imenom „Rujan“. Jedna od legendi kaže da je Zlatibor dobio naziv po belim borovima, koji imaju žutu četinu zlatne boje, a nekada su prekrivali predivne talasaste padine ove prelepe planine. Legenda o kojoj se isto priča, navodi da je ova planina dobila naziv po borovim šumama kojih ima izuzetno puno i za koje se kaže da su bogate svojim prelepim borovima. Naredna legenda opet kaže da je Zlatibor dobio naziv zbog suvata (pašnjaci), koji krajem jeseni dobijaju prelepu žutu boju, boju zlata.

Poznato je da je Zlatibor bio uvek privlačan za ljude, koji su bili željni istinskog odmora. U vreme dok su Turci okupirali ovu regiju, porodice novovaroških, pribojskih i užičkih begova, provodili su puno vremena u svojim čardacima na svojim „Suvatima“ kako su ih nazivali. Kada se ovaj kraj oslobodio turskih stega, porodice bogatih užičkih trgovaca, sve više slobodnog vremena su provodile na Zlatiboru. Nije potrebno puno govoriti o tome koliko je Zlatibor nadaleko i van granica Srbije, poznat po svojoj izuzetnoj lekovitosti. Pronađen je jedan izuzetno zanimljiv zapis u kome piše da je Zlatibor izuzetno zdravo mesto i da na ovu planinu dolaze rekovalescenti, koji konstantno pate od plućnih bolesti. U ovom zapisu se i preporučuje da čovek što više vremena provede na zlatiborskom svežem i pre svega zdravom vazduhu.

Prema jednom zapisu iz 1750. godine se tvrdi da je izvesni Hadži Nikola Selak, bio prvi turista na Zlatiboru. Zna se i to da je za sebe izgradio kolibu na Vodicama. Prvi zapis o organizovanom turizmu na Zlatiboru, smatra se onaj iz 1893.godine kada je kralj Aleksandar Obrenović posetio ovu planinu. Izvor Kulaševac, kraj koga je kralj ručao od tada se zove Kraljeva voda. Iduće godine 20.avgusta se od izvora zida česma i ona se smatra prvi zidanim objektom na Zlatiboru. Petar I Karađorđević je bio još jedan kralj nekadašnje Srbije, koji je posetio ovu planinu i odmah je zavoleo.

Za razvoj planinskog turizma, kako leti tako i zimi, sasvim sigurno je bio zaslužan i Sekula Knežević Ćaldović. On je u Užicu učio tadašnju realnu gimnaziju i odmah zatim tehnički fakultet, smer građevinarstvo. Zna se da je Sekula u periodu između dva svetska rata izrastao u najvažnijeg graditelja puteva u Srbiji. Njegov najpoznatiji završeni projekat, bio je put Užice Kraljeva voda. U periodu između 1930. i 1940.godine, Zlatibor se razvija kao kao pravi sportski centar. Ovo su prve informacije o početku skijanja na Zlatiboru, objavljene davnih dana, preciznije januara daleke 1935.godine. Ujedno u periodu između dva rata, Zlatibor postaje poznat i kao skijaški centar.

Na samom početku ovog veka na ovoj planini je bilo samo nekoliko luksuznih vila bogatih užičana. Značajnija izgradnja restorana, gostionica sa sobama koje su bile izdavane, kao i novijih vila, započeta je zahvaljujući pokretanjem prve stalne autobuske linije od Užica do Kraljeve vode. Postoji i jedan zvaničan podatak u kome se navodi da je 1939.godine, na Zlatiboru bilo 1960 domaćih i stranih gostiju. Do početka drugog svetskog rata bila su izgrađena 34 objekta sa namenom oporavka i odmora turista.

Stanovnici Zlatibora, a naročito meštani zabačenijih sela, imali su velikih problema tokom visokih snegova. Zbog često visokih smetova, bilo im je otežano kretanje do većih mesta kada su trebali ići u nabavku. I onda su snalažljivi meštani mesta Rudine, tridesetih godina sad već prošlog veka, počeli sami izradu skija, koje su im značajno pomagale u kretanju kroz visok sneg.

I onda se 1948. godine u selu Rudine, osniva prvo skijaško društvo na Zlatiboru. Osnivači prvog skijaškog društva bili su: Janićije Jeremić, Drago Jeremić, Miloš Mišović i Milija Glišović. Njih nekoliko su godinama svoje iskustvo u skijanju i stečeno znanje, prenosili mladim generacijama i ujedno ih obučavali da uspešno savladaju tehnike skijanja. Zna se i da šezdesetih godina ovo društvo menja naziv u „Smučarski klub Janićije Jeremić“. Svoj najveći uspeh ovo društvo postiže u Dražgošama u Sloveniji, kada su dve godine uzastopce postajali prvaci Jugoslavije u smučarskom trčanju. Ovaj veliki uspeh u Sloveniji, postigla je ekipa sa Zlatibora u sledećem sastavu: Ratko Jeremić, Ilija Glišović, Slobodan Lazović i Dragan Glišović.

Prvi ski lift na Zlatiboru, postavljen je 1984. godine, a sadašnje žičare povezuju četiri skijaške staze: Čigota dužine 515 metara, Ribnica dužine 1888 metara, Tornik dužine 1066 metara i Zmajevac dužine 691 metar. Staza Ribnica se smatra lakom stazom, Tornik i Čigota u lakše staze, a Zmajevac u teže staze. Deca i oni koji započinju učiti skijanje, obučavaju se na padinama Obudovice, a oni iskusniji skijaši uživaju u skijanju na Torniku i nekim njegovim stazama kojima raspolaže. Snega na ovoj planini ima od oktobra pa sve do maja meseca, mada ako zatreba Zlatibor raspolaže sa mašinama za proizvodnju veštačkog snega. Na prostoru Tica polja, Spomenika i Vranjevine u centralnom delu Zlatibora, smeštene su registrovane staze za biatlon i smučarsko trčanje. Ove staze se smatraju među najlepšima u Evropi i to zbog konfiguracije terena i dobre preglednosti. Rezervna staza za biatlon i smučarsko trčanje se nalazi u Murtenici i na ovoj stazi se sneg zadržava čak do maja meseca.

Po mnogima Zlatibor je naročito značajan za skijanje sa svojim izuzetno blagim padinama, padinama koje početnicima koji skijanje tek počinju učiti, izuzetno odgovaraju. Ovi blagi nagibi na ovoj planini, omogućavaju skijašima početnicima da osnove skijanja savladaju za nekoliko dana. Dok vrh Tornik opet iskusnijim skijašima, omogućava bezbrojne avanture i značajno podizanje adrenalina.

Ovaj tekst možemo završiti sa jednom konstatacijom samih meštana sela Rudine da deca iz ovog zaseoka, prvo prohodaju na skijama i da mladi i stari redovno pobeđuju na svim skijaškim prvenstvima u Srbiji. Još zanimljivije je to da ovo selo ima 94 kuće i oko 500 stanovnika. Da li treba uopšte postaviti pitanje, odakle im takva snalažljivost sa i na skijama. Deca iz ovog sela zimi tokom visokih snegova, svakodnevno idu u školu i nikada ne kasne. Treba li reći da do škole imaju 10 kilometara i da do nje zimi mogu doći, jedino na skijama kroz šumu i smetove snega.

Link ka sajtu sa kog je korišćena fotografija:
https://www.facebook.com/TOZlatibor/

Reklame

apartmani Zlatar

Reklame